Vaša košarica je trenutno prazna!
Piše Krunoslav iz “Koze & Mi”
Evo da vam ispričam našu priču – kako smo iz gradske vreve Zagreba preselili u mirno Međimurje, među koze, prirodu i – što je najvažnije – među dobre ljude.
Kad skužiš da gradski ritam više nije za tebe
Zagreb nam je godinama bio dom. Jelena je radila kao medicinska sestra, ja u trgovini i ugostiteljstvu. Imamo petero djece – dvojicu odraslih sinova iz mog prvog poglavlja – Filipa (28) i Jakova (30), te troje mlađih klinaca koji su s nama u Međimurju – Tenu i Janju (18) i Grgura (10). I sve je to nekako funkcioniralo… ali smo sve više osjećali da nas grad „melje“. Gužve, buka, stalna žurba – a premalo mira, prirode i vremena za sebe.
I tako smo jednog dana rekli – ili sad ili nikad. Počeli smo gledati kuće izvan grada, tražili mjesto gdje bi mogli disati punim plućima. I onda – paf – Međimurje!
Kako smo se našli baš u Donjem Kraljevcu?
Kad smo prvi put došli u Donji Kraljevec, odmah smo osjetili da je to to. Sve je tu – mir, zelenilo, škola i vrtić nadohvat ruke, i što je najvažnije – dobri ljudi. Kupili smo staru kuću nasuprot kuće Rudolfa Steinera, uredili je, sredili štalu i rekli: „Ajmo!“
Koze su došle prirodno
Oduvijek sam volio domaće životinje, a koze su mi bile posebno simpatične. Zamišljao sam kako muzem koze, proizvodim sir i živim jednostavno, ali ispunjeno. I tako je i bilo – krenuli smo s 20 koza, učili sve u hodu, a danas ih imamo 70. Postale su dio naše svakodnevice – svaka ima svoj karakter, zna se koja je šefica.
Sirana i zriona – naš novi ponos
Ono što nas posebno veseli – napravili smo malu siranu! Počeli smo s osnovnim sirevima, ali nismo stali tu. Upravo dovršavamo zrionu za kompleksnije sireve, jer želimo da naši proizvodi budu još kvalitetniji i raznovrsniji. I sve to iz vlastitog mlijeka, iz dvorišta, bez prečica.
Jelena, bolnica i štala
Jelena i dalje radi kao medicinska sestra, ali čim dođe doma – ode među koze. Kaže da joj štala više smiruje živce nego bilo koji wellness. Djeca su se prilagodila bez problema – sin stalno u gumenim čizmama, a cure su rekle da im je škola ovdje draža nego u Zagrebu.
Filip i Jakov, iako su već odrasli i žive svojim životima, redovno dolaze. Pomognu oko štale, sireva ili samo da malo sjednemo i odmorimo. I njima je Međimurje pravo osvježenje.
Ljudi ovdje? Prava stvar
Susjedi i mještani su nas stvarno lijepo prihvatili. Nema tu puno filozofije – kad treba pomoć, svi uskoče. Takav duh zajedništva teško je naći u velikom gradu.
Što dalje?
Planova ima – ali idemo korak po korak. Želimo da naši sirevi budu prepoznatljivi po kvaliteti i iskrenosti. Bez žurbe, bez kemije. Samo koze, mlijeko, ruke i strpljenje.
Ako i ti razmišljaš o tome da pobjegneš iz grada – mogu ti samo reći: idi. Nije uvijek lako, ali je stvarno vrijedno. Priroda, mir, rad sa životinjama – to je život koji puni srce.
Pozdrav svima koji nas prate!
Krunoslav (i ekipa iz “Koze & Mi”)